PočetnaO nama
O nama

POVIJEST T.K. "MARATHON 95" 

Grupa ljudi, njih 15, koji nismo imali pametnijeg posla, a bilo nam je dosta trcati za svoju ulicu ili neki susjedni klub, okupila se 12. sijecnja 1995. godine u bistrou "Singer" i donijela povijesnu odluku, jer sve su takove odluke povijesne, da kao udruga gradana osnujemo društvo - klub, gdje bi svi trkaci ovog podrucja našli svoje zadovoljstvo. Kak to obicno bude, vlast smo podijelili odmah medusobno, da nam ne uleti neki nadobudni i uzme koju funkciju i radi više i bolje od nas. Od ideje do realizacije nije bilo daleko i za datum osnivacke skupštine je odreden 3. veljace 1995. godine u 17 sati u bistrou "Singer". To je u ono vrijeme bila naša glavna baza i okupljalište. Okupili smo 35 znatiželjnika i skupština je donijela, opet, povijesnu odluku da se zovemo Atletsko društvo "Marathon 1995", Varaždin, Croatia. Bilo je i drugih prijedloga, ali ovaj je izgledao najpametniji. Odmah je njih 33 prisutnih pristupilo Društvu (dvojica su bila vjerojatno na WC-u kad su se potpisivale pristupnice). Prijedlog Statuta je usvojen i odmah smo izabrali prvog povijesnog predsjednika - NEVENA MLAKARA. Cast su još dobili, dopredsjednik VELIMIR MARCEC, tajnik VLADO MALEC i blagajnik VILIM PAP, koji je to još uvijek. Oni su ujedno najviše radili oko sredivanja papira i registracije.

Zadatke koje smo si tada zadali još su uvijek aktualni. Zamislili smo da organiziramo pravu utrku, no svi smo se pitali kako doci do sponzora ili nekoga tko ce pokriti dio ili sve troškove. Ideja je bila da to bude povodom oslobodenja Grada, 22.rujna 1991. i utrka je dobila ime "Varaždin 1991". U pocetku je to bilo 10 milja ili cca 16,5 km i okupila je preko 80 trkaca i 42 djece, a sudjelovali su i invalidi koji su bili smješteni u bolnici u Varaždinskim Toplicama i slijedece 1996. godine staza je bila iste dužine. Te godine preuzeli smo organizaciju cross - lige "Drava" i brdske utrke "Ivancica" koje su se održavala 4. godinu.

1997. godine izabrali smo novog predsjednika, ZDRAVKA HANŽEKA, prihvatili sugestiju trkaca i produžili stazu utrke "Varaždin 1991" na dužinu polumaratona 21,1 km. Te godine organizirali smo sa 7. gardijskom brigadom i pod pokroviteljstvom Županije i Grada etapnu utrku pod nazivom "Oluja", na relaciji Varaždin - Knin u kojoj je sudjelovalo 30 trkaca, od kojih je 10 bilo pripadnika legendarnih "Puma" i vecina su bili aktivni sudionici operacije "Oluja". Zapoceli smo 4. kolovoza u 18.30 sa Korza, a završili 05. kolovoza u 13 sati na legendarnoj Kninskoj tvrdavi, gdje je 7. gbr prva ušla i podigla prva hrvatsku zastavu. Pretrcavši svaki oko 45 km, blago smo se razocarani docekom - vratili doma.

1998. godine Županija varaždinska nas je "angažirala" da povodom Dana državnosti 30. svibnja, opet u suradnji sa 7. gbr, ovaj put otrcimo do grada heroja - Vukovara, tek predanog Hrvatskoj državi. Naziv utrke je bio: "Varaždinska Županija gradu Vukovaru". Ovaj put je svaki trebao pretrčati otprilike 40 km, ali nas je bilo 24 podijeljenih u 8 ekipa. Krenuli smo uvečer 29. svibnja, ispraćeni s Korza prigodnim govorima župana i gradonačelnika, te pljeskom prisutnih Varaždinaca. Nakon pretrčanih 300 km stigli smo oko 10 sati ujutro u Vukovar. Doček je bio skroman - 2 policajca i 3 vatrogasca. Na brzinu smo razgledali ruševine - legendarna mjesta i put pod noge. Možda je potrebno spomenuti da ni u jednoj od tih avantura nismo trebali liječničku intervenciju, iako su svaki puta bili u pratnji.

Godinu 1999. iskoristili smo za dobivanje IAAF certifikata za polumaraton, tako da je to sad točno 21.097,5 metara ili okruglo 21,1 km i prilika da svaki trkač koji malo drži do sebe istrči dobar rezultat, ako ne i najbolji. Nekima se to obilo o glavu, jer se vremenski uvjeti na dan utrke zasad ne mogu naručiti po želji pojedinca. Ipak na nju svake godine dolazi sve više trkača.
U međuvremenu smo postali T.K. ili trkački klub "Marathon 95" Varaždin, a sve to se dogodilo za ovih 20 godina. Za to vrijeme kroz klub je "prošlo" cca 250 ljudi.
Pokušali smo nastaviti tradiciju naših prethodnika iz 70 - tih godina, pokojnog ing. Mladena Mavara, Borisa Kožara i Petra Jelenečkog, kad je Varaždin bio začetnik i pokretač trčanja i organizacije cestovnih utrka u Hrvatskoj i bivšoj Jugi. Da li smo uspjeli?

Pisati, a ne spomenuti naše "mladiće" Josipa Đunđeka i Vilima Papa koji imaju zajedno 180 godine i svaki više od 35 godina trkačkog staža ili Annu, koja svake godine ima minimum 40 utrka i 30-ak godina trčanja iza sebe. Pitajte ih koliko je to kilometara?!
Neki misle da nismo maratonci, nego polumaratonci, ali bitno je trčati, putovati po trkama, družiti se i upoznavati isto takove ljude, bili oni maratonci ili polumaratonci.

Mislim da ostala imena nije potrebno spominjati jer svi smo mi T.K."Marathon 95", netko s većim udjelom, netko s manjim udjelom u svemu tome.