U 96. godini života napustio nas je najstariji član i jedan od osnivača kluba. Posljednji ispraćaj održat će se u ponedjeljak 02.05. u 12:45 sati na Varaždinskom groblju.

Izdvojite nekoliko trenutaka i pročitajte u nastavku tko je bio Vilim Pap.

Rođen je 23.01.1927. godine u Držimurcu – Međimurje. Završio Viši pedagošku školu u Zagrebu, smjer matematika – fizika. Od 1951. do 1965. godine radio na više mjesta u Hrvatskoj u višim razredima osnovne škole, a od 1965. godine kao nastavnik matematike na Elektro – strojarskoj školi u Varaždinu sve do odlaska u mirovinu 1990. godine.

Rekreativnim sportovima – planinarstvom se počeo baviti od 1950. godine i za to vrijeme prošao sve slovenske i zagorske planine, 4 puta Biokovo, Velebit. Godinama je svake nedjelje ujutro odlazio autobusom prema Ivancu da bi se popeo na vrh Ivančice koju je “osvojio”  845 puta, a od toga je 82 puta “istrčao” po cesti do vrha u sklopu zimske cross-lige ili utrke za Dan grada Ivanca.

Uz svoje zanimanje uvijek je bio zainteresiran za rekreativne sportove tako da je u Vinici, u dvorištu škole, napravio badminton igralište, igrajući s kolegama 8 godina, a  bio je i  jedan od inicijatora kuglačke sekcije u osnovnoj školi u Vinici. Odlazeći u Lepoglavu, 3 godine poslije osniva rekreativnu grupu prosvjetara za odbojku u kojoj je voditelj i blagajnik. Odbojku igraju u školi u Petrijancu i nastupaju kao registrirani klub “Izvor”. Dolaskom u Varaždin, uključuje se u kuglački klub “Sloboda”, gdje kugla 4 godine, a bio je i tajnik 2 godine.

Nakon prestanka rada kluba 1979. godine, uključuje se aktivnije u cestovno trčanje. Oduševio ga je  “Varaždinski pokret trčanja” koji vode pok. Mladen Mavar – Cena i Boris Kožar. U prve 2-3 godine napravio je nekoliko duljih pješačkih ruta, a 1978. godine krenuo na prvu utrku na 10 km u Kuršanec. Svaka utrka ga je sve više osvajala i postaje “ovisnik trčanja”.

Na svoj prvi maraton odlučuje se 1984. godine s 57 godina. Pretrčao je okruglo 50 maratona, s time da je zadnji bio 2006. godine u Trevisu. Još je pretrčao 4 Čazme, 188 polumaratona ili sveukupno 480 utrka. Nakon odlaska ing. Mladena Mavara nastaje praznina i tada animira nekoliko trkača za cestovno trčanje i odlaze na trke kod nas, u Sloveniju, Mađarsku i Austriju. Jedan je od animatora i inicijatora osnivanja trkačkog kluba “Marathon 95” Varaždin, gdje kao član IO i blagajnik pomaže i radi na širenju kulture trčanja. Tu je i doprinos kod cross – lige “Drava”, zimske brdske lige “Ivančica”, a i organizacije brdske utrke “Ivančica” i Varaždinskog polumaratona.

Uvijek je imao želju voditi evidenciju i statistiku o cestovnom trčanju, tako da je od 1990. godine počeo sa izdavanjem “Biltena varaždinsko-međimurske regije” koji obrađuje sve cestovne trke i rezultate naše regije, sa svim podacima i analizama. Radio je totalne rang liste mnogih utrka, što znači skupiti na jednom mjestu podatke o svim trkačima i njihovim vremenima na utrkama tokom svake godine u Hrvatskoj i vani, a za potrebe “Maratonca” obrađuje rang-listu maratonaca.

Govorio je da je važno što duže biti aktivan, trčati, a osim trčanja važno je i druženje.

Pazio je na ishranu i nije imao problema sa zdravljem i povredama. Trčanje je dopunjavao plivanjem koje je počeo prije 50 i više godina, na redovitom 2-mjesečnom kampiranju na Hvaru i dnevno plivao po 1,5 km i pomagao žeti lavandu.

Bio je animator druženja s prijateljima trčanja iz Várpalote – Mađarska, kamo se odlazilo svake godine sredinom 10. mjeseca. U svojoj 80- oj godini je još uvijek bez problema sudjelovao na mnogim utrkama, najviše polumaratonima, a maraton samo kad nema vremenskog limita.

Kao jedan od najstarijih trkača nakupio je mnogo medalja i pehara. Često je govorio: “Nekad sam uživao u njima, a sada je važno stići na cilj i dobro se poslije osjećati, a medalje i pokali dobro dođu, ali više nisu važni, jer ih nemam više kamo spremati”.