Dana 13.10. trčao sam maraton u Chicagu.
Radi se o jednom od najpoznatijih maratona u svijetu, a koji spada u šest Velikih svjetskih maratona (World Maraton Majors).
Utrku je trebalo prijaviti skoro godinu dana prije (do 18.11.) te je trebalo imati i normu (po godištima).
Odlazak na utrku je bio organiziran od jedne grupe iz Slovenije (Novog Mesta). U grupi nas je ukupno bilo 19 i to 16 iz Slovenije i 3 iz Hrvatske. Samo putovanje je dosta naporno. Let je bio iz Zagreba preko Varšave za Chicago. Let do Varšave je kratak i traje oko sat i pol, no iz Varšave za Chicago traje oko 10 sati. Uz dugi let, tu je i promjena vremenske zone, vraćamo se 7 sati unatrag. Cijeli izlet je trajao 6 dana.
Sam maraton je odlično organiziran.
Idući dan po dolasku smo otišli na expo preuzeti startne pakete. Iako je tamo bilo na tisuće ljudi, samo preuzimanje paketa je kratko trajalo, svega par minuta. Expo je bio ogroman, bila je velika ponuda svega ali su na štandovima bile i gužve. Primjerice, na jednom od štandova je bila tolika gužva da je trebalo čekati na kasi više od sat vremena a bilo je tridesetak kasa.
Start i cilj maratona je bio u Grant Parku. Tamo je sve bilo savršeno organizirano.
Ulaz je bio otvoren od 5:30 sati, i svaki trkač je imao jasnu uputu kroz koja vrata treba ući, na kojem broju ostaviti opremu, u kojem odjelu starta… Bilo je ukupno 13 zona. Start je počeo u 7:30 te su svakih nekoliko minuta pustili start jedne zone. Iako je bila masa ljudi, nigdje nije bila gužva i nigdje se nije čekalo. Ulaz u startni prostor, kontrola i predaja opreme su trajali svega nekoliko minuta. Bojao sam se da bi na startu mogla biti gužva, no nije bila ni tamo zbog dobro organiziranih više startova. Staza je vodila ulicama Chicaga i to je neopisiv doživljaj. Trčati kroz poznate ulice, preko poznatih mostova, između nebodera…. neopisivo… Staza je ravna i brza. Uz cijelu stazu je bilo puno glasnih navijača, svakakvih sadržaja, motivatora… Cijeli grad doslovno živi za maraton. Sigurnost je bila na jako visokom nivou. Sve je bilo puno policije i specijalaca, a u ulicama koje su bile prilazne startno/ciljnom prostoru su bile parkirane ogromne ralice za snijeg. Na stazi je bilo puno okrjepa i iste su bile bogate i raznovrsne. I vrijeme je poslužilo. Dakle, bili su uvjeti za jednu savršenu utrku.
Koliko je ovaj maraton masovan i popularan, govori i činjenica da je isti ove godine završilo čak 52150 trkača.
Na ovogodišnjem maratonu je srušen i svjetski rekord u ženskoj konkurenciji. Srušila ga je kenijska atletičarka Ruth Chepngetich s vremenom od 2:09:56 čime je postala prva žena koja je trčala maraton ispod 2:10.
Prošle godine je na tom maratonu srušen i svjetski rekord u muškoj konkurenciji. Srušio ga je Kelvin Kiptum s vremenom od 2:00:35. Nažalost, Kelvin Kiptum je ove godine poginuo. S obzirom na ovo vrijeme istrčano u Chicagu, bio je najozbiljniji kandidat za maraton ispod dva sata…
Iako ova utrka ima savršene uvjete, ja ih nisam uspio iskoristiti. Sve je bilo dobro i po planu do nekih 30 km, no onda su lagano počeli problemi da bih kasnije dobio i grčeve u jednoj nozi, pa u drugoj, zbog čega sam morao više puta i stajati te osjetno smanjiti tempo da bih uopće mogao doći do cilja. Završio sam utrku sa 3:13:11. Rezultat kojim nisam zadovoljan ali trčati maraton ulicama Chicaga mi je bio poseban doživljaj, nešto što ću pamtiti do kraja života.
Chicago maraton toplo preporučujem svima. No, isto tako preporučujem da u Chicago ne idete “ganjati” rezultat ako nemate dovoljno vremena za prilagodbu i ako želite nešto vidjeti od grada. Mi smo primjerice došli u četvrtak iza ponoći, a zbog promjene vremenske zone smo se probudili u tri sata. I tako smo se budili svaki dan. Petak i subotu smo cijeli dan bili na nogama jer smo željeli što više toga vidjeti, pa smo se umjesto da odmaramo, sve više umarali. Problem nam je bio i sa prehranom jer su svi restorani bili zauzeti, a bili smo i velika grupa, pa su nam ostajale samo pizzerie. Kad to sve uzmemo u obzir, nije čudno da smo na utrku došli umorni i nespremni.
Za dobar rezultat bi trebalo doći još par dana ranije radi prilagodbe, dovoljno odmarati i rezervirati mjesto u restoranima s prehranom za trkače ili iznajmiti apartman i sami kuhati. Sve ostalo vam savršena organizacija utrke i savršena staza mogu pružiti.
Što se tiče grada Chicaga, isti se nalazi u Illinoisu, treći je po veličini u SAD-u i ima oko 2,8 milijuna stanovnika. Grad zovu i “Vjetroviti grad“, no imali smo sreću da je jak vjetar počeo puhati tek po završetku maratona. Sam grad me je ugodno iznenadio. Očekivao sam veliku gužvu, prljavi i monotoni grad, no nije tako. Grad je baš zanimljiv, ima zanimljivu povijest, ima se što za vidjeti i za obilazak grada treba barem 5 dana. Mi smo primjerice prošli dosta zanimljivih ulica, bili na vidikovcu (Skydeck, 103. kat), bili na vođenom krstarenju rijekom i jezerom, obišli još neke znamenitosti (parkove, Buckinghamsku fontanu, Meštrovićeve spomenike, The Bean…). Gužve u gradu ima ali ne pretjerano jer je dobro organiziran javni prijevoz, a gužvu koja je trenutno bila smo stvorili mi maratonci. Zanimljiv je i običaj maratonaca u Chicagu.
Po završetku maratona i idući dan gotovo svi nose medalje maratona po gradu, u restoranima, dućanima…, pa vidite kako puno ljudi je u gradu zbog maratona.
Sve u svemu meni jedan lijepi izlet i doživljaj, jedna posebna utrka i riješen prvi od šest World Maraton Majorsa…
Vladimir Slunjski
